Sve što mi treba je odmor… – Tomica Šćavina

Sve što mi treba je odmor…

Većina ljudi podcjenjuje vrijeme za odmor. Uvijek ima toliko toga za napraviti. Istina, ima i uvijek će biti. No, vrijeme za odmor je nužno kako biste sagledali gdje se u svom životu zapravo nalazite. Kako bi bilo da u svoj planer upišete “vrijeme za odmor”?

Vrijeme za odmor. Zašto uopće pisati o tako nečem običnom? Što novo možemo spoznati u vezi odmaranja, u vezi sebe koji si dopuštamo odmaranje, u vezi tog nečeg tako običnog što mnogima predstavlja nedostižni luksuz?

Planirate li svoj tjedan? Nadam se da planirate, jer jednom kad je sve na papiru ili u digitalnom kalendaru, um može biti rasterećen od misli, od držanja pod kontrolom svega onog što ‘morate napraviti’ i što ‘biste trebali napraviti’.

Pri tom nije dovoljno imati listu na kojoj križate ono obavljeno i dodajete nešto novo. Važno je da ono što želite ili trebate napraviti ima svoju vremensku dimenziju, da znate da ćete se tim nečim baviti u utorak od tri do pet popodne. I, ako to ipak ne bude tada, da možete prebaciti za petak od devet do jedanaest ujutro. Jer, kad neka obaveza obuhvaća neko svoje isplanirano vrijeme, onda je “tamo”, u toj nekoj budućnosti koja tek treba doći i na nju do tada možete zaboraviti.

Rasterećenje uma od onog što morate, trebate ili želite napraviti je i emotivno i energetsko i tjelesno rasterećenje. Držeći pod kontrolom budućnost, ne možete biti dovoljno prisutni u sadašnjosti, a i budućnost je manje privlačna jer je opterećena svim tim obavezama.

Zaboraviti. Staviti u kalendar i zaboraviti dok vas kalendar ne podsjeti.

Ponekad će vam biti potrebno potrošiti i više od sat vremena za kvalitetno planiranje tjedna. Ali ako je tjedan kvalitetno isplaniran, onda vam taj plan postaje vremenska sigurnosna mreža koja vam omogućuje da tijekom dana budete znatno opušteniji.

Kad je riječ o odmaranju, to je broj jedan – rasteretiti se od ‘obaveza u glavi’ i pretvoriti ih u ‘obaveze na kalendaru’. Na tom kalendaru, naravno, treba biti dovoljno praznog hoda, dovoljno vremena za odmor.

Većina ljudi podcjenjuje vrijeme za odmor. Spavanje je odmor. Gledanje televizora je odmor. Ljetovanje je za odmor. A tijekom radnog tjedna i vikenda? Teško. Uvijek ima toliko toga za napraviti. Istina, ima i uvijek će biti. No, jednom kad shvatite koje su prednosti odmora, možda ćete ga početi ozbiljnije planirati.

Dok se odmarate, prije svega, imate priliku primijetiti kako ste. Ponekad je važno uzeti si vrijeme za sebe kako biste shvatili da se osjećate loše. Jer, tek ako primjetite da se osjećate loše možete povodom toga nešto i napraviti.

Zatim, vrijeme za odmor je nužno kako bismo sagledali svoje živote. Trčeći od jedne obaveze do druge, iz jedne životne situacije u drugu, nemamo priliku izdignuti se iznad života i sagledati gdje smo. Ta šira slika sebe u životnom kontekstu stvara osjećaj reda i pomaže da se orijentiramo u vremenu i prostoru. Tko sam bila i tko postajem? Što sam radila i što bih htjela raditi? Kako mi se život mijenjao i kako bih htjela da se nastavi mijenjati?

Kad se ne odmaramo, nemamo vremena za ovakva pitanja. Ona ne isplivavaju, jer smo usmjereni na dnevne obaveze, jer smo vremenski kratkovidni. Nemamo kapaciteta za dalekovidnost u smjeru prošlosti i budućnosti, a upravo ta dalekovidnost nam je nužna kako bismo mogli osjetiti želju za većim promjenama, kako bismo mogli naslutiti pravac u kojem se želimo razvijati, kako bismo mogli osjetiti onu verziju sebe koja želimo postati.

Koliko često se pitate: “Kako si mogu olakšati?” Vjerojatno nikad. A koliko često se pitate: “Što još trebam napraviti?” Vjerojatno vrlo često. Olakšavanje, rasterećivanje, odmaranje… To nije na ljestvici prioriteta, to je nešto o čemu se ne razmišlja. I zato život nikada ni ne postaje lakši. Jer to nije cilj, nije smjer, nije težnja.

Plan koji glasi :”Godinama ću naporno raditi kako bih se kasnije mogla odmarati” ne funkcionira. Godine napornog rada oblikuju čovjeka i taj željeni i iščekivani odmor zapravo nakon napornog rada ne dolazi. Dolazi nemir, dolazi potreba da se i dalje stalno nešto radi. A ako si dopustimo kvalitetan odmor u životu kakav jest, onda vrednujemo odmor i znamo što nam on daje. Kontakt sa samima sobom koji je njegujući. Kapacitet za životnu dalekovidnost. Snagu za prebrođivanje životnih prepreka i teškoća.

Odmor je važan, odmor je nužan kako bismo kvalitetno bili tu, kako za sebe tako i za  druge. Međutim, za većinu ljudi, konstanta je napetost. Čak i kad je vrijeme za odmor tu, opuštenost koja bi omogućila kvalitetan odmor nije tu. “Ne mogu se vječno odmarati” je rečenica koju od svojih klijentica često čujem. Iako je tijelo toliko umorno da bi se htjelo “vječno odmoriti”, um zna da se uvijek nešto mora i treba, pa trza tijelo iz opuštanja. Zato volim reći: “Ne možete se vječno odmarati, ali dok se odmarate, to može biti vječno”.

Tijelo nema potrebu vječno ostati na istom mjestu. U tijelu se sam od sebe stvara impuls za pokretom, želja za usmjeravanjem u nekom pravcu. Samo, mi si ne dopuštamo osjetiti taj tjelesni impuls, jer ga um preduhitri. Um je pun svega onog što se treba i mora. No, ako um prevarimo tim jednostavnim trikom, odlukom da ćemo se odmoriti vječno… Onda prirodno slijedi duboki udah, izdah i opuštanje. Jer vječnost je prije svega tjelesan doživljaj neopterećenosti vremenom.

Probajte. Upravo završavate čitati ovaj tekst. Odlučite tu gdje jeste, sjedeći u stolcu ili na klupi, ležeći na kauču ili u travi… Upravo tu gdje jeste, dopustite si vječan odmor. Ne brinite, netko ili nešto će vas ipak pokrenuti, ali to neće biti zato što morate ili trebate nešto što vam diktira um. Zbog čega ne biste sa znatiželjom promatrali što je ono što će vas pokrenuti iz vječnosti?

Vječan odmor. Sad.

Tomica Šćavina
Objavljeno u časopisu Sensa.

Podijeli
© 2024 Tomica Šćavina - Upoznajmo ljudsku prirodu