Imati potrebe je ljudski. Težiti zadovoljenju svojih potreba je ljudski. Uvažavati potrebe drugih je također ljudski. No, usprkos tome što su potrebe sastavni dio ljudskog života, često su okarakterizirane kao slabost. Osim toga, često se događa da je jedna osoba toliko preokupirana svojim potrebama da potrebe drugih ni ne primijećuje. Ili, suprotno – osoba je toliko usmjerena na potrebe drugih da svoje ni ne primijećuje.
No, prije nego što krenemo u dublje istraživanje dinamike ljudskih potreba, obratit ćemo pažnju na to što potrebe uopće znače i što one zapravo obuhvaćaju.
Prvi psiholog koji se temeljito bavio ljudskim potrebama bio je Abraham Maslow koji je u sklopu svoje teorije motivacije naveo pet temeljnih ljudskih potreba – fiziološke potrebe, potrebu za sigurnošću, potrebu za pripadanjem i ljubavlju, potrebu za poštovanjem i samopoštovanjem i potrebu za samoostvarenjem.
Fiziološke potrebe su osnova za preživljavanje i obuhvaćaju potrebu za hranom, vodom, disanjem, spavanjem, seksom, izlučivanjem i zaštitom od ekstremnih uvjeta koji štete tijelu. Ako neka od fizioloških potreba nije zadovoljena, čovjek nema kapaciteta baviti se ostalim potrebama. Logično – ako se brinemo hoćemo li imati dovoljno hrane i vode, ne možemo se baviti sigurnošću, ljubavlju, (samo)poštovanjem i samoostvarenjem.
Zatim, druga po redu u Maslowljevoj hijerarhiji potreba ja potreba za sigurnošću. Ona obuhvaća potrebu za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potrebu za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Kad ne moramo voditi brigu o fiziološkim potrebama i kad se osjećamo dovoljno sigurno, imamo kapaciteta za obraćanje pažnje na ostale potrebe.
A sljedeća u Maslowljevoj hijerarhiji potreba je potreba za pripadanjem i ljubavlju. Na žalost, ova potreba se često ne doživljava kao nešto esencijalno. Lako se naviknuti na partnerstvo bez ljubavi, na dom bez osjećaja pripadanja – ako smo na to pripremljeni tj. predodređeni uvjetima u kojima smo odrastali. Zato na ovu, kao ni na ostale potrebe u Maslowljevoj hijerarhiji potreba, ne smijemo zaboraviti. Potreba za ljubavlju i pripadanjem nas čini ljudima i svi na nju imamo pravo.
Zatim, tu je potreba za poštovanjem i samopoštovanjem. Ovo je također potreba koja se često zanemaruje. Mnogi će trpjeti nepoštovanje kako bi sačuvali obitelj, kako bi zadržali posao, kako bi zadržali prijateljstvo. Baš kao što će mnogi zaboraviti na potrebu za samoaktualizacijom – za ostvarenjem sebe u svim svojim kapacitetima, potencijalima i talentima.
Prečesto – kako unutar obitelji, tako i od strane društva – dobivamo poruku da nije važno ostvariti sebe. Važno je biti ‘vrijedan’ odnosno, koristan drugima. Ostvarivati sebe značilo bi posezati za svojim dubokim željama i talentima i ostvarivati ih samo zato što nam tako puno znače. Zato što nas to na poseban način čini živima.
Da, trebamo puno toga. I od samih sebe i jedni od drugih. Sasvim je prirodno željeti se pobrinuti za sebe i za ljude koji su nam važni. Sasvim je prirodno trebati nešto od drugih ljudi, naročito od bližnjih. No, priznavanje svojih potreba nas čini izloženima i ranjivima, jer kad nešto od nekoga trebamo, može se dogoditi da budemo odbijeni ili iskorišteni.
Izražavanje svojih potreba je svojevrsni rizik. Ali, odustati od svojih potreba još je veći rizik, jer to znači odustajanje od nekog dijela sebe. Nitko nema pravo oduzimati nam pravo na naše temeljne potrebe.
Druga važna pouka u vezi potreba je – prestanite kucati na vrata koja se ne otvaraju. Ako ste nekoliko puta svom partneru pokazali i objasnili da vam nedostaje ljubavi i privrženosti, odustanite od pokazivanja i objašnjavanja. Ako ste nekoliko puta rekli prijateljici da poštuje vaše vrijeme i drži se dogovora, a promjena nije uslijedila, odustanite od toga da vas uvaži. Ako ste nadređenom uzalud objašnjavali kako nemate osjećaj sigurnosti na poslu jer se sve odvija kaotično i to vam stvara stres, odustanite od traženja promjene koja se očito neće dogoditi i počnite ulagati energiju u nekom drugom smjeru.
Neki ljudi će biti senzibilni na vaše potrebe, uvažavat će ih i podržavati ih u njihovom izražavanju, a neki ne. Neki ljudi će biti usmjereni prvenstveno na vlastite potrebe, a vaše potrebe neće vidjeti ili će ih krivo interpretirati. Neki ljudi će zanemarivati sebe i pretjerano vam udovoljavati, što vas može učiniti ovisnima o njima ili vas može iritirati ili odbijati.
Naše dječje potrebe u našim primarnim obiteljima su tretirane različito. Neki od nas su dobivali previše, a neki premalo pažnje. Neki od nas su mogli tražiti od svojih roditelja puno, a neki su se morali pomiriti s tim da nemaju pravo tražiti, jer će biti ignorirani, kažnjeni ili ismijani. Različito smo oblikovani. I jedino putem odnosa se možemo mijenjati, upravo zato što smo putem odnosa oblikovani.
Osobni razvoj se sastoji od stalnog istraživanja i osvještavanja načina na koje smo oblikovani, upravo kako bismo mijenjali sve ono što nama ili drugima oko nas čini neku štetu. Zato si uzmite malo vremena i razmislite o svojim potrebama. Ima li neka potreba u kojoj ste uskraćeni? Ili često dobivate poruku da ste suviše potrebiti? Sjetite se kako su vaše potrebe tretirane u djetinjstvu i dovedite to u vezu s onim kako se u vezi svojih potreba osjećate danas. Istražite sebe i svoje potrebe. Pobrinite se da u životu dobijete ono što želite.
Tomica Šćavina
Objavljeno u magazinu Sensa