Manipulacija je toliko raširen i toliko snažan obrazac ponašanja da ju je nemoguće izbjeći. S vremena na vrijeme, susretat ćete ljude s manipulativnom crtom, a koliko će vas uspjeti „zavrtjeti“ oko svojih ciljeva i potreba, ovisi o puno toga. No, prije nego krenemo u pravcu samoobrane, pozabavit ćemo se sa značenjem riječi „manipulacija“ i načinima na koje ona zapravo funkcionira.
Manipulacija je kontroliranje ili utjecanje na nekoga ili na situaciju s namjerom dolaska do cilja koji služi osobi koja manipulira. Umjesto direktnog izražavanja svojih želja, potreba i ciljeva, osoba koja manipulira će koristiti različite taktike kako bi vas natjerala da učinite ono što želi.
Taktika je puno, pa ću navesti i opisati one najčešće. Netko će vam jednostavno slagati. Složit će svoju verziju priče kako biste pristali na nešto na što inače ne biste pristali. Primjerice, ispričat će vam priču o fantastičnom, luksuznom ljetovanju u Tunis, jer radi za putničku agenciju koja to putovanje prodaje, a zapravo se radi o vrlo lošem hotelu i loše organiziranim turističkim turama.
Netko će vas zastrašivati. Ako ne kupite skupu liniju posuđa od tog i tog proizvođača, mogli biste dobiti rak ili srčani udar. Loše posuđe za kuhanje je tihi ubojica, samo, eto, vi to ne znate.
Netko će flertati s vama. Primjerice, vaš fitnes trener. Kad se stvori prisnija povezanost ili se probudi nada za romansu, teže ćete odustati od tog odnosa i potrošit ćete na njega više novca nego što ste planirali.
Netko će najprije osvojiti vaše prijateljice – svojom pažnjom, šarmom, duhovitošću. A sve s namjerom da one utječu na vas i olakšaju mu ostvarenje cilja – vezu s vama.
Netko će regresirati tj. početi se ponašati kao malo dijete. Odrasla osoba će, kada vidi da druga osoba plače, viče ili lupa šakama o stol, iz nelagode lakše pristati na ono što on ili ona traži, samo kako bi neugodna situacija prestala.
Slično je i sa šutnjom. Ljudi vrlo teško podnose šutnju ili prestanak kontakta, naročito ako je on iznenadan i ako je prirodno očekivati da se komunikacija još neko vrijeme nastavi. Možda ćete pristati napraviti nešto što inače ne biste napravili samo kako biste ostali u kontaktu ili razbili neugodnu šutnju.
Netko će umanjivati vaš kredibilitet pred autoritetima pričajući laži ili djelomično istinite priče iz kojih su ključne informacije izostavljene.
Netko će se samog sebe ponižavati i govoriti loše o sebi, jer to povećava mogućnost da osjetite empatiju, dublje se povežete i pomognete mu da popravi svoju „srušenu sliku o sebi“ tako što ćete ga, recimo, pohvaliti pred vašim zajedničkim nadređenim i preporučiti ga za bolji posao.
Netko će se igrati s vašim niskim osjećajem vlastite vrijednosti tako da će malo posvetiti pažnju vama, pa malo nekoj drugoj ženi, pa malo nekoj trećoj… Cilj je dati vam do znanja kako niste ništa posebno, ali se možete natjecati s drugima i, dokažete li svoju vrijednost, tko zna, možda zaslužite i nešto e više. A sve to kako biste išli u nekom pravcu koji vam je osoba koja manipulira namijenila. Primjerice, ova dinamika je vrlo česta oko „duhovnih učitelja“. Osim što dobivaju hranu za svoj narcizam, čine si život uzbudljivijim i u konačnici imaju neku korist – primjerice, zadovoljenje financijskih ili seksualnih potreba.
Osobe s manipulativnom crtom vas zapravo smatraju slabijima i manje inteligentnima od sebe. Zato se i usuđuju koristiti metode koje nisu fer i u kojima ste vi samo instrument za postizanje njihovih ciljeva i ispunjenje njihovih potreba. Uvjereni su da nećete otkriti što zapravo rade, jer nisu bili otkriveni toliko puta ranije, a naročito kao djeca.
Ne postoji gen za manipulativnost. To nije nešto s čim se rodimo. Ali, sva djeca će na ove ili one načine pokušavati manipulirati, jer im je važno da dođu do svog cilja i prirodan je dio odrastanja isprobavanje svih mogućih metoda.
Odrasli ljudi s manipulativnom crtom su nekada bili djeca čiji su roditelji (najčešće, majke) bili previše slabi da bi im pokazali kako to nije pravi put. Odrasli ljudi s manipulativnom crtom su u tom manipulativnom dijelu duboko unutra mala djeca koja su naučila da su pametnija od svog roditelja jer mogu upravljati njime kako bi došli do svojih ciljeva.
Tu se gubi poštovanje prema roditelju, jer je „glup i slab“, a istovremeno, dijete postaje nadmoćno, počinja upravljati i drugima, a zapravo nema oslonca u autoritetu na kojeg se može osloniti i kojem može vjerovati.
Kasnije kad odraste, dijete kojem je majka dopustila da je „vrti oko malog prsta“ na slične načine pokušava vrtjeti i druge oko sebe, tražeći one kod kojih će to proći, jer mu je to prirodan način uspostavljanja kontakta.
Kako se manipulativna crta kod ljudi mijenja teško ili nikako, puno je bolje ne čekati da se to dogodi, nego se na vrijeme obraniti ili maknuti. Obično, ono što ljude drži slabijima je to što moraju biti „dobri“. Moraju govoriti istinu, biti osobe od povjerenja, poštivati druge i empatizirati s drugima.
Na žalost, kad god netko u sebi nosi neki destruktivni obrazac ponašanja ili stil povezivanja koji se odvija na vašu štetu (primjerice, manipulacija), ove kvalitete postaju slabosti. Kad netko ne bira sredstva, taj netko će vas lako poraziti, „izvozati“, dovesti do toga da napravite ono što želi. A manipulaciju je u startu „igra“ koja nije poštena.
Zato se volim šaliti kako se najveći dio mog posla sastoji u tome da ohrabrim i podržim ljude u tome da ne budu tako dobri. Niste dužni poštovati nekoga tko ne poštuje vas. Niste dužni biti osoba od povjerenja nekome tko je svojom manipulativnošću izigrao vaše povjerenje. Niste dužni empatizirati s nekim tko vas uopće ne osjeća niti ima ikakvu ideju o vama kao cjelovitoj osobi sa slobodnom voljom. Niste dužni biti dobri na one načine na koje su vam dobrotu definirali roditelji.
Budite pravedni. Pravedno je poštivati drugoga onoliko koliko on poštuje vas. Pravedno je empatizirati s drugim onoliko koliko on empatizira s vama. Ne dajte onima koji su, silom prilika, razvili lošiji karatker od vas, više nego što zaslužuju. Pobrinite se za svoje ciljeve i potrebe, a njima prepustite da se, kako znaju i umiju, pobrinu za svoje.
Tomica Šćavina
Objavljeno u časopisu Sensa